Bombino

Tuareški gitarist i pjevač Omara "Bombino" Moctarin stiže na OTP World Stage INmusic festivala! Bombino je poznat kao virtuoz na gitari, a njegov album "Nomad" iz 2013. godine producirao je Dan Auerbach iz The Black Keysa. Upravo taj album koji je producirao Auerbach uvršten je u 50 najboljih albuma 2013. godine prestižnog glazbenog časopisa Rolling Stone, kao i u najbolje World Music albume časopisa Uncut. Nastup Bombina nastavak je programa "Multikulturalizam u glazbi", koji je do sada ugostio mnoga zanimljiva i cijenjena imena World Musica. Projekt "Multikulturalizam u glazbi" nastoji kroz glazbu u kojoj se zrcali univerzalizam u raznolikosti, ukazati na važnost kulturnih raznolikosti i njihovu nezamjenjivu ulogu u formiranju suvremnog društva i kulture.

Rođen i odrastao u Nigeru, u blizini sjevernog grada Agadez, Bombino je član tuareškog plemena Ifoghas, potomaka nomadskih berbera sjeverne afrike koji su se stoljećima borili protiv kolonijalizma i nametanja striktnih islamskih zakona. Tuareški narod nebrojeno puta se borio protiv nigerske vlasti kako bi osigurao svoja prava, a spletom takvih okolnosti Bombino i njegova obitelj su se mnogo puta našli u izbjeglištvu. Tijekom jednog bijega Bombino se prvi puta susreo s gitarom tako što su neki od rođaka koji su stigli s prvih linija borbe ostavili su za sobom gitaru na kojoj je Bombino ubrzo počeo sam učiti svirati. Nešto kasnije počeo je usavršavati vještinu kod tuareškog gitarista Haja Bebea čijem se sastavu i pridružio i gdje je dobio svoj nadimak – Bombino; izvedenica talijanske riječi za "malo dijete".

Dok je živio u Alžiru i Libiji još kao tinejdžer, prijatelji su mu puštali video snimke Jimija Hendrixa i Marka Knopflera, između ostalih, koje je pomno proučio, a uskoro i savladao sve rifove. Bombino je redovito radio kao glazbenik i pastir u pustinji blizu Tripolija, provodeći sate i sate promatrajući životinje i svirajući gitaru. Kasnije se vratio u Niger gdje je nastavio svirati s lokalnim sastavima. Dok se sve više i više širio glas o Bombinu, u blizini se našla jedna španjolska televizijska ekipa koja je snimala dokumentarni film u tom području. Upravo oni su mu pomogli da snimi prvi album, "Group Bombino's Guitars from Agadez Vol. 2" koji je ubrzo postao veliki hit na lokalnom radiju.

Godine 2009. Bombino je sreo filmaša Rona Wymana koji je čuo Bombinovu glazbu dok je putovao sjevernim Nigerom. Odmah je bio očaran njegovom glazbom i proveo je gotovo godinu dana tražeći ga dok ga konačno nije našao u Burkini Faso gdje je bio u izbjeglištvu nakon što su dva člana njegova sastava ubijeni u pobunjeničkom ustanku. (Tuarezi su u međuvremenu odložili oružje i vratili se u Niger). Bombino se pojavio u Wymanovom dokumentarcu o Tuarezima, a Wyman je producirao i njegov solo album iz 2011. godine, naziva "Agadez".

"Bombinov album Agadez ima neke od najuzvišenijih gitarskih rifova koje ćete čuti u 2011. Najdelikatniji momenti su oni kada Bombino završava stih – sve je otpjevano na jeziku Tuarega – Tamasheku – i tada se on počinje gubiti u svojoj gitari. Jednostavno si ne možete pomoći da ga ne slijedite." - NPR Music

"Snaga glazbe Bombina skriva se u njezinoj zamamnoj jednostavnosti, žestokoj gitari i pratećim vokalima u borbi za jedinstvenim zvukom i prepoznatljivosti, kao i težnjom za ljubavlju i prikazom teškoća s kojima živi usamljeni pastir" - BBC

"Omara Mochtar zna kako "cijepati". Bjesomučni gitarski rifovi doista razvaljuju...otkrivaju razumijevanje Hendrixove glazbe toliko da može posramiti bilo kojeg živućeg zaposlenika Guitar Centera...(Bombinova) svirka doista razvaljuje." - Pitchfork